Modna bipolarnost

Kolumna by Ivan Alduk

Oksimoron je jezična figura u kojoj se spajaju dva nespojiva, međusobno kontradiktorna pojma, antonima. Na taj način naglašavamo željeni pojam, situaciju, izričemo apsurdnost ili bitnost pojedinog događaja, pojave, osobnosti.

Oksimoron u modnom smislu odavno je postao pošast poput kakvih šljokičastih do-ičnjaka kojima se nastoji recenzirati, obuhvatiti i kategorizirati nečiji rad, projekt ili, još primitivnije i neprofesionalnije, nečija osobnost.

Mudra glupost, mlada starost, neki su od jednostavnih, svima shvatljivih primjera, a u modnoj strani života, dakle onoj najbitnijoj jer se ipak ne može živjeti u i s modelima prošlogodišnjih kolekcija (neprihvatljivo, nedopustivo!!), postaju ekvivalenti frazama - hrvatska visoka moda, modni buyer u prvom redu na reviji hrvatskog dizajnera ili pak, od strane kritičara i novinara, pozitivno okarakterizirana modna revija prodajnog karaktera.

Zašto čisti pre-a-porter čija namjena jest prodaja, stvaranje profita, a u širem shvaćanju očuvanje radnih mjesta i stvaranje novih na ovom balkanskom području obraslim mentalitetnim kržljavim, sitnim raslinjem, žbunjom i makijom, ne može biti shvaćen onako kako je i predstavljen - odjeća za nošenje, za svaki dan, odjeća koja u startu ima svog kupca i svoj cilj, odjeća koja dizajnom opravdane samu svrhu dizajna, odjeća koju čak ne treba svaki tjedan nositi na kemijsko čišćenje!

Ne, ne ide pa ne ide! Katarzu traži, zahtjeva, urla hrvatski modni posjetitelj revije! Ništa suzdržaniji, realniji nisu ni ostali akteri! Jer kad već nisu bili u kazalištu i tamo odgledali neku novopostavljenu i prilagođenu grčku dramu punu incesta, krvi, mesa, orgijanja i vračanja, onda barem dio toga želi vidjeti na brodskom podu, wc-pločicama ili šperploči - naravno s modnim predznakom navedenih građevinskih materijala. Otkud ta potreba da nam posjet, a i sama modna revija postane svrha sama sebi, cilj, a ne sredstvo koje služi razvoju posla, stvaranju imidža i sklapanju novih, pozitivnih poslovnih prilika, dogovora ...NE ZNAM.

No očito je da se u nekim vremenskim periodima pojavljuje nepremostivo pitanje - izaći na modnu reviju ili pak u neki klub, birtiju? Velikim problemima malih hrvatskih građana nikad kraja, pa tko bi se uz sav taj zamor i modno zasićenje mogao, trebao baviti poskupljenjem struje, vode, hrane, zdravlja (zdravstva - kako li se već ispravno kaže!?!?) !

Vodeći se nekim radikalnim razmišljanjem dolazim do zaključka da dio tog istog oksimorona nalazimo u jednoj povećoj količini u hrvatskoj modi i na modnoj sceni - ali vršiti obdukciju ovakva slučaja nije u mojoj domeni jer previše smrada i neprihvatljivih grimasa stvara kopanje po ustajalim tvorevinama.

Okrećući vodu na svoj mlin, a to je osobina toliko karakteristična za neke modne aktere da ponekad pomislim da su je oni izmislili i patentirali pri nekom zavodu za intelektualno vlasništvo, vrlo lako možemo zaključiti kako se bipolarnost, kao poremećaj karaktera, odnosi na istu onu suprotnost koju oksimoron opisuje, ali ovaj put u ljudskom, karakternom i zdravstvenom obliku. Iako će netko spočitati upotrebljavanje ovog ozbiljnog pojma tj. poremećaja u svrhu modne kolumne, moram naglasiti kako se radi o akcentiranju situacije i pojmu koji savršeno predočava neke modne trenutke i situacije kojima smo kao dizajneri, modeli, novinari...izloženi. Na svakodnevnoj ili povremenoj vjetrometini ovakvih radijacija - ili postanete imuni pa preživite, ostvarite i postane respektabilan i cijenjen modni igrač, ili se jednostavno razbolite, uvenete kretivno i poslovno te otpadnete kao dječji, mliječni zub koji je odradio svoje i čeka da ga zamjeni netko jači, veći i s više cakline na obrazu. Ipak osmijeh sva vrata otvara - dok Vam ih netko ne spizdi posred tikve!

Modna bipolarnost iliti psihoza okarakterizirana naglim promjenama raspoloženja i maničnim fazama je toliko poznata «modnim igračicama» kao vađenje kroja iz Burde. Ne tražiš ju, ne želiš ju, ali je dobiješ fino serviranu, frišku i žilavu!

Dva lica, kao kovanica, jedno lijepo, nasmijano i pozitivno, a drugo toliko tmurno, zlobno i neprijateljsko da te trnci prođu i to sve u jednoj osobi, i to sve u svega par minuta razmaka - zastrašujuće i zabrinjavajuće.

Zašto vidim poveznicu između ovoga i između smješkanja, tapšanja, pohvala i divljenja koje vam se servira pred oči od strane kolega i inih drugih, a onda se okrenete i dobijete pljusku, šamarčinu svjetskih razmjera kao odjek nečijeg ega, netrpeljivosti i konkurentnosti. Zaboli, ali brzo prođe! Propovijedali su - «tko tebe kamenom, ti njega kruhom», no u moderna vremena se to promijenilo, pa se vodimo s onom « tko tebe kamenom, ti njega još većim»! Jako je mala Hrvatska, modni svijet još manji, pa se svaki takav potres osjeti i dopre do vas, a i drugih. Informacije se brazdama, društvenim pukotinama šire nevjerojatnim brzinama. Sve se sazna, pa onda pomislite - koja dvoličnost, a u nekim slučajevima i više se lica, karaktera, raspoloženja nudi na pladnju. Dobro - loše, prijateljsko - zakleti neprijatelj, voli vas - mrzi vas - suprotnosti kojima baratamo kao eklektističkim utjecajima pri stvaranju kolekcija.

Virtuozi, modni virtuozi koji i pogreške, poremećaje pretvaraju u svoje vrline - oružje!

Nažalost, ovakve bolesti su svuda oko nas, jako brzo se šire, a ne prenose se zrakom ili spolnim činom. Kuga modernog društva - ne ubija, ali opasno nagriza moralne karakteristike i stup društva. No, neću moralizirati - nisam ja svetac, a bogami nisam ni u fazi beatifikacije. Barem ne još!?!?

Čitajući jedan facebook status, a to Vam je kao dnevna novina koja Vas informira tko je «odapeo papcima», tko rodio, tko «piškio, a tko kakio», priznate modne osobe o komentarima i osvrtima na modne revije vjerno, praktički naslikano, se vidjela karakterna i profesionalna podvojenost koju neki novinari i kritičari znaju servirati, a koju je dotični fino i nenametljivo primijetio. Nosiva kao karakteristika neke modne kolekcije je postala najupotrebljivanija riječ u recenzijama gdje je dovitljivi novinar očito zaključio da bi on to nosio dok i ptice na grani znaju da je moda subjektivna kao i vlastiti odraz u zrcalu te da je nekom nešto nosivo i prihvatljivo, a drugom ne. Moram još jednom napomenuti da recenzija u novinama ili na portalu nije i ne smije biti nečiji subjektivni stav o prikazanom temeljen na osobnom preferiranju - sviđa mi se, ne sviđa mi se, nego objektivno informiranje čitatelja. Kap u moru nelogičnosti i nedosljednosti koja nam se vrlo često servira, a pogotovo u trenucima kad očekujete da će «poznavatelji mode» shvatiti i podržati projekte čija je svrha modi i modnoj reviji pridodati predznak poslovnog i komercijalnog.

Koliko god težili hrvatsku modu staviti na noge, krajnjim klijentima (koji ne moraju biti visoke platežne moći) omogućiti konzumaciju te iste nailazimo na prešutno (ne)odobravanje, jer ni medijski, a ni teorijski silnici ne mogu pobjeći od one da reviju promatraju očima kupca, konzumenta, a ne katarze željna ovisnika. Otkud nepotreba za kvalitetnim i pristupačnim pret-a-porterom ne znam, ali zato svi obožavaju pričati, pisati, hvaliti i u nebesa uzdizati nepostojeću hrvatsku visoku modu. Obožavaju i naglašavati kako treba pokrenuti hrvatsku tekstilnu industriju, ali samo obožavaju pričati, pametovati - sve ostaje na tome. Minimalno dva lica jedne osobe, minimalno duplo više lica cijele modne scene no njenih aktera, glavnih i sporednih.

 

Modni apsurd! Ni prvi, ni zadnji!

Možda su stvari u startu nove hrvatske modne scene krivo postavljene pa se modne revije i kolekcije svrstavaju u domenu «šova», a ne «biznisa»! U vremenima kad si nesiguran hoćeš li dočekati kraj mjeseca i hoćeš li primiti plaću nešto veću od minimlaca, i vlast, a i sami ljudi pribjegavaju igrama, razbibrigi, šovu, a poslovni aspekt svakog segmenta života ostavljaju za ..neka bolja vremena.

Valjda dođe red i na ta vremena. Valjda dođe red i na hrvatsku modu. Do tad ćemo se zadovoljiti maničnim ispadima modne trupe koja nas barem na trenutke makne iz surove realnosti.

...........valjda dođe red na.........

Objavljeno: 27.04.2012. u 13:49
Tagovi: Ivan Alduk
vrh stranice
p p