Kada je pred petnaestak godina jedna domaća pjevačica odlučila povećati grudi i to uz prisutnost medija, koji su fotografirali apsolutno svaku točku tog čina, krenula je iskra histerije koja je obilježila devedesete godine na domaćoj showbiz sceni. To su bile godine u kojima je naše društvo (barem većina prosječne populacije) tek počelo upoznavati sve one „lijepe" stvari koje donosi demokracija, odnosno tradiciju zapadnog svijeta vezanu za svijet glazbe, filma ili pak, mode koju smo danas prigrlili poput vlastite. Fotografija pjevačice kako leži na stolu, obilježena crnim markerom po mjestima koje „idu pod nož", tako je osvanula u mnogim rubrikama domaćih tiskovina koje su jedva dočekale takav vid komunikacije između zvijezda i publike. Vatra estetske kirurgije je zapaljena. Puštena da gori. Čekala je povoljan trenutak kako bi se pretvorila u pravi krijes. Ukratko, shvaćate kako ima svoj početak te kako nije nastala niotkuda.
Izdavači, redovito u potrazi za viješću koja će im donijeti veću tiražu ili broj klikova, prepoznaju kapacitet mijenjanja nosova, grudi i liposukcija. Tu i tamo neko otvoreno vikne protiv ovakvih deformacija koje su stare kao i svijet sam. Možete vikati, ali vas nitko neće čuti.
Što se zapravo dogodilo?
S jedne je strane postajala potreba javnosti za informacijama o njihovim omiljenim zvijezdama koje su iz dana u dan sve ljepše, mlađe i nekako drugačije. Osim velikih pogrešaka koje su obilježile prve manipulacije silikonom koji se stavljao u usnice i izazivao gadne reakcije, većina je poznatih lica izvukla korist iz prvih mijena. U danima kada su takve stvari bile rezervirane samo za probranu publiku, nitko vas na ulici nije mogao prozvati da ste nešto radili. Osim ako nije bilo očito. Ono što je tada bilo dopušteno (od bajkovito velikih usnica i grudi do odviše stanjenih nosova) danas je OUT. Zvuči kao priča iz davnina, ali zapravo se radi o aktualnostima. Živuće primjerke loših odluka lako ćete pronaći ukoliko ovog trenutka otrčite do svog omiljenog kioska u kvartu. Ljudi koji stoje iza naslovnica najtiražnijih časopisa u državi znaju koga odabrati. Na veliku štetu otvorene i argumentirane diskusije - pitanje estetskih operacija stavljeno je u ladicu koja se ne otvara čime se vrijeđa zdravi razum većine nas.
S druge je pak strane medicina otišla veoma daleko, sukladno potražnji na tržištu, te smo suočeni sa činjenicom kako si svatko od nas može priuštiti odlazak omiljenom estetskom kirurgu. Nešto kao odlazak frizeru ili omiljenom manikeru. Mantra „imam bore i moram to riješiti" postala je dijelom svakodnevnog diskursa običnih kućanica koje su itekako dobro upoznate s ponudom zahvata koje ima stoje na raspolaganju što nam je i potvrdio dr.Dinko Tončić (Poliklinika Tončić) koji već dugi niz godina djeluje na području estetske kirurgije: "U današnje su doba ljudi vrlo dobro informirani pa je sve manje slučajeva u kojima se od nas traži nemoguće. Većina pacijenata već na predoperativni razgovor dolazi jako dobro upućena u problematiku koja ih muči te u sam zahvat i postoperativni oporavak, no onih koji traže nemoguće će vjerojatno uvijek biti. U čovjekovoj je prirodi da želi izgledati što bolje i na taj način ostaviti što bolji dojam na okolinu. Estetska kirurgija je danas daleko dostupnija nego prije te se mnogi ljudi odlučuju na estetske zahvate kako bi uklonili nedostatke koji ih smetaju i na taj način značajno unaprijedili kvalitetu svog života . Mnoga „poznata" i „nepoznata" lica sa domaće scene su zapravo naši vjerni pacijenti o kojima mogu reći sve najbolje i naglasiti da maksimalnu pažnju , najvišu razinu usluge i jednaki odnos pružamo svakom pojedinom od njih."
Opsesija prosječnog čovjeka zvijezdama, koja se manifestira kroz nekontrolirano gutanje svega što mediji nude, s realnim financijskim mogućnostima koje od estetskih zahvata čine nešto svakodnevno, pretvorila se u društveni fenomen kojeg naprosto morate popratiti. Tipični primjer začaranog kruga koji se vrti godinama i ne misli stati. Samo, gdje je nestala sramežljivost? Zar smo svi, i to u ime ljepote, odlučili lagati kako bismo ispali bolji, pošteniji ili čedniji?
„Oprostite, o takvim stvarima neću razgovarati..."
Kada biste prosječnu domaću zvijezdu vulgaris, koja se pojavljuje na većini bitnih i nebitnih događanja u metropoli, priupitali o estetskim zahvatima koje je, navodno, radila, tada dobivate okretanje glave i knedlu u grlu. „O tome neću razgovarati" ili „sljedeću temu, molim" postaju glavni argumenti u raspravi koja se ipak tiče nekih osobnijih trenutaka života. Problem je što je ta osoba već debelo naplatila svoju muku na operativnom stolu objavivši fotografije svoje tek propupale mladosti (zajedno s ostalim intimnim trenucima) u jednom tiražnom tjedniku. Ekskluzivna prava zamijenila su slobodu govora. Ljudsko je tijelo, kao i sve povezano s njim, postalo roba kojom se trguje bez obzira elementarni moral o kojem odavno ne govorimo. U tome nema ništa loše, čak štoviše, ako vam ovakav način rada donosi profit - zašto ne? Problem nastaje kada ste jedino poznati po svojim zahvatima. Odnosno, bez novih grudi nemate karijeru. Tada vaša sramežljivost apsolutno pada u vodu. Znate kako kažu „tko šuti, smatra se da pristaje".
Izgovori poput masiranja dobrim kremama, korištenja yoge i ostalih duhovnih tehnika, dobre prehrane ili brzog metabolizma odavno su prestali biti zanimljivi. Pogotovo kada u roku od par mjeseci osvanete s novom konstrukcijom lica tako da vas novinari uopće ne prepoznaju dok mahnito traže vašu izjavu. Ovakve priče nisu fikcija. To je stvarnost koja nas čini potpuno ravnodušnima prema pojavama koje bi nas trebale zabrinjavati. Raditi na sebi je jedna stvar. Kompleksi su tu kako bi se liječili. Korekcije koje će vas uljepšati i učiniti sretnijom osobom ne mogu naškoditi. Ali, čemu laganje, skrivanje i skandali koji svako malo izađu na vidjelo? Kada stati? Čemu teatar kada su glumci odavno sišli s dasaka?
Sve ove pojave na domaćoj društvenoj sceni posve su očekivane. Velik broj ljudi koji se kreće oko „željenog trenutka slave", poznatiji kao wannabe osobe, nisu ni svjesni koliko su gladni. Lažni glamur je glavna poslastica koja se nudi svako malo. Kako biste dospjeli na takvu večeru, naprosto morate nešto ponuditi. Kada nemate talent koji će vas lansirati u orbitu ili osigurati vam dobrog menadžera, koristite se svim mogućim sredstvima. Nove grudi koje će slučajno ispasti iz tri broja premalenog grudnjaka ili slim/fit linija, premda se do jučer bili okarakterizirani kao slatka mala bucka, učinit će svoje. Kako čujemo, Hrvatice, ali i Hrvati, vole estetsku kirurgiju i ne smatraju ju uopće diskutabilnom.
Dr.Tončić nam je pojasnio koji se zahvati najviše traže: "Poznate Hrvatice imaju slične zahtjeve kao i one manje poznate, pa tako na listi želja vodeće mjesto zauzima korekcija nosa, zatim korekcije grudi te korekcije bora filerima, Botoxom ili vlastitim masnim tkivom. Među poznatim Hrvatima vodeći estetski zahvati su korekcije nosa, zatim korekcije gornjih i donjih kapaka te također korekcije bora filerima, Botoxom ili vlastitim masnim tkivom. Od novijih metoda sve popularnija postaje primjena vlastitog masnog tkiva u popunjavanju bora i drugih nedostataka na licu. Sa metodama primjene vlastitog masnog tkiva u svijetu se već prilično daleko odmaklo, a mi smo u našoj poliklinici probrali one koje su se do sada pokazale najuspješnijima i koje daju najbolje rezultate. Neke od najefektnijih indikacija za primjenu vlastitog masnog tkiva su svakako bore na licu i to ponajviše tzv. nazolabijalne i mentolabijalne . U svakom slučaju, kada je riječ o primjeni vlastitog masnog tkiva , govorimo o tretmanima budućnosti..."
Odlazak u inozemstvo iz nejasnih razloga
Česti odlasci u inozemstvo, ali i višemjesečno izbivanje iz društvenog života, najčešći su znak kako se nešto događa. Ukoliko ste poznata ličnost - tada imate dvije opcije. Ili se razvodite i treba vam totalni mir te odvajanje od tekućih problema ili ste pak na stolu i pokušavate oživjeti ili pogurnuti svoju karijeru u više sfere. Vjerojatnost da ste otišli tražiti smisao života posve je ravna nuli. Nažalost, nemamo primjer koji bi nas uvjerio u suprotno.
Diskrecija je riječ koja se traži i vrlo često ne dobiva u domaćim okvirima. Koliko god profesionalni bili i šutjeli o onome što radite, živimo u relativno malom društvu koje voli pričati o svemu, naročito o navodnim estetskim zahvatima koji su postali javna tajna. Svi znamo koje su osobe radile na sebi, ali nitko o tome zapravo ne zna ništa. Volimo se praviti ludi. Nas to ne zanima. To su tuđe bitke. Baš poput gospodarskih problema, srozavanja društvenog morala, opće krize i nedostatka entuzijazma koji bi nas mogao vratiti na prave staze. Prestrašeni mogućim tužbama na temelju klevete, prestali smo pisati o problemima koji nas muče na svakodnevnoj bazi.
Daleko od toga da će nas njuškanje po dosjeu estetskih zahvata poznatih Hrvata i Hrvatica spasiti i proširiti vidike. Niti će nas učiniti boljim i pametnijim, niti će doprinijeti razvoju novih misli koje bi nas mogle oplemeniti. Možda nam jednostavno pomogne u promišljanju kako bi, ukoliko želite iskren odnos s predstavnicima medija, a time i obožavateljima, bilo poželjno prestati lagati. Za početak. Ostalo će nekako doći samo od sebe. Takvo što ne možemo reći za novi nos ili grudi...
Marko Banjavčić
Photo: Vogue Paris/prosinac 2010./siječanj 2011.
Objavljeno: 06.05.2011. u 11:11
-1. Ne postoji Linker skripta za ovu stranicu