Volim te, mrzim te

Zdrava svađa?

Ležim neki dan u krevetu, i kako patim od nesanice, čujem takav urlik da sam poskočila do prozora. Scena: Ona hoda ispred njega i vrišti: ODj...., đubre, on hoda iza nje k'o puran iza Perhana u „Domu Za Vješanje".

Kontam se, prijatelju ne znam šta si napravio al si bome naJ**

U toj tišini, u 3h ujutro, sam došla do spoznaje da mi žene fakat znamo biti zastrašujuće kada smo ljute.

Taman što sam to pomislila, evo nje opet: „Ne seri, đubre jedno." Njega normalno nisam čula jer je bio na mute, i očito koncentriran da ne popuši šaku u glavu, jer mi ova izgleda k'o da ne dijeli šamare neg aperkatove. Ovo sad nije više bilo ni žensko vrištanje, više nešto kao kletva na sanskrtu.

Prezirem javne scene. Ok, nekad se ne možete iskontrolirati pa vam suze krenu bez obzira na lokaciju, ali nekako stisnete pa plačete  kući, valjda. Ne radite show program nasred ceste/kafića/kluba/dućana.

Prezirem i kad me ljudi uvlače u svoje osobne drame i prisiljavaju me da izaberem između dvaju zaraćenih strana, pogotovo ako su mi oboje frendovi.

Imala sam jednu frendicu koja je bila ok, ali u kombinaciji sa dečkom uvijek je bilo napeto k'o u pojasu Gaze.

Nije mi bilo drago odlaziti s njima i s mojim bivšim u četvoro (a toga se tek ježim, izlazaka u parovima) u restoran, klub, bilo gdje, jer bi uvijek nastala neka scena.

fass_love_hate_02_h.jpg

 

SCENA 1. NJEGOV ROĐENDAN:

U restoranu je nas desetak, ona hoće slušat Čolića, on hoće učit svirat gitaru?! (da, doista), ja hoću otići na party i udaram bivšeg ispod stola dok mu noga ne poplavi. U jednom trenutku, dok sam već počela ovom mamlazu kuckati Morseovom abecedom SOS, kraj mene proleti, ni manje ni više nego stolica! Pazite, ona nema više od 45kg i visoka je oko 162cm. Kako ju je uspjela dignuti i baciti ni sad mi nije jasno.

Tad je počelo: „Odvratan si, maltretiraš ljude na rođendanu. Sad učiš svirat gitaru, jes' ti normalan? Gluh si (što jest jest, tu je bila u pravu), debilčino jeb***."

Sreća u nesreći je ta, da je restoran bio prazan, a mi ostali smo već navikli na „Rat Roseovih". Možete samo pretpostaviti kako je protekao ostatak večeri. I dan danas se stresem kad vidim, da se ljutita žena približi stolici u restoranu.

 

SCENA 2.: NAŠ SOLO IZLAZAK

Kad bi ona izašla sa mnom (bez njega), to bi bilo ravno ispitivanju u trećem Reichu. Telefon je zvonio cijelu fucking večer. „Gdje ste?", „A gdje ste sad? (sad smo se pomakle kraj šanka točno dvije nanosekunde prije nego si nazvao 657 put!), „S kim ste?", „Jeste se opile?", „Jel vas k'o zašprehava?", onda traži mene na telefon da provjeri da li sam ja s njom. Jednom mi je toliko dop***** da sam mu rekla: „Ma sve 5. Evo nas, idemo na neki grupnjak, al sve ok, izgledaju pristojno a možda nešto i zaradimo. Ona je otišla u auto po lisice i bič". Nije potrebno naglasiti da šalu nije shvatio, nego je blago reć' poludio, i opet scena, vrištanje, suze, psovke, prijetnje...

Naposlijetku su i prekinuli , što je i bilo izgledno, prije neg' se međusobno strpaju u bolnicu ili zatvor.

Za sve postoji vrijeme i mjesto, a svi kužimo da frajeri obično odabiru javna mjesta za neki neugodni iskaz, jer računaju na to da nećete napraviti scenu ili ga gurnuti niz stepenice u npr. Avenue Mallu. Neke možda neće, ali jedna stvar koju stalno zaboravljaju je, da su scenu možda izbjegli u tom trenutku, ali žene su po prirodi osvetoljubiva bića i prvom sljedećom prilikom će mu smjestiti, bilo to pretjeranim isticanjem vlastite novonastale sreće, slanjem steroidnog buraza na njegova vrata (ak su nešto grdno zaj... i ak je treba sklona kriminalu:), ili čistim ignoriranjem koje izludi ama baš svakoga, jer svi posjedujemo ego.

fass_love_hate_10_h.jpg

 

Ne znam kako je točno završila situacija između ovo dvoje nesretnika s početka priče, ujutro nisam našla ništa svježe zakopano u travnjaku u kvartu, pa pretpostavljam da ga ipak nije skratila za glavu..... il žena dobro kopa:)?

xxxx 

 

 

 

Objavljeno: 12.05.2009. u 09:51
vrh stranice
p p