By Ines Ibrišević, 8.11.2023.
Počasni gost na ovogodišnjem 45. Interliberu bio je Vikas Swarup, indijski diplomat i autor romana “Q & A” (“Pitanja i odgovori”), u povodu predstavljanja hrvatskoga izdanja toga romana u nakladi Znanje. Prema tom je romanu snimljen Oskarom nagrađen film „Slumdog Millionaire“ („Milijunaš s ulice“).
Već u prvih nekoliko rečenica kojima se obratio publici, izmamio je osmijehe:
„Knjige su putovnica u svijet mašte, znanja i obećanja. Kao dječak nisam kročio iz Indije, ali sam kroz knjige putovao svijetom te postao svjestan sebe i svoje pozicije u svijetu.“ – pričao je Vikas te nastavio o važnosti knjiga.
„Knjige nisu samo tinta na papiru, one su svojevrsna vremenska kapsula pomoću koje možete zaviriti u prošlost i istražiti svoje pretke. One su mostovi kojima dijelimo misli, osjećaje i kulturno blago. Knjige pokreću revolucije, osvjetljuju mrak, one su mentori i vodiči, objašnjavaju nam život.“ – mudro kaže te dodaje:
„Disketa, DVD player, walkman – sve su to tehnologije koje su nestale, ali knjiga je i dalje tu. Čak niti iPad ili Kindle ne mogu u potpunosti zamijeniti ono što knjiga predstavlja. To je jedina tehnologija za koju je potrebno samo ljudsko oko.“.
"Q&A" je prvi roman koji je napisao, a objavljen je 2005. godine na čak 43 jezika. Filmska verzija "Q&A" pod nazivom "Slumdog Millionaire" ("Milijunaš s ulice") osvojila je više od 70 nagrada uključujući četiri Zlatna globusa, sedam nagrada BAFTA i osam Oscara.
Sam sebe pak naziva „slučajnim piscem“:
„Ja do 2003. nisam uopće razmišljao o pisanju. Potaknulo me to što je u jednom trenutku nekoliko mojih prijatelja počelo pisati pa su me inspirirali. I baš je u tom trenutku u Indiji krenula emisija „Tko želi biti milijunaš?“. Nekako se sve poklopilo.“
Kako je pak došlo do toga da postane „pravi“ pisac?
„Nikad nisam učio pisati, ali sam jako puno čitao. I to najviše kriminalističke romane među kojima su mi bili najdraži oni koji su pisani tako da čitatelj ima na raspolaganju iste dokaze kao i detektiv ili istražitelj. Postao sam toliko vješt da sam u 99 posto slučajeva uspio i prije kraja knjige otkriti tko je ubojica. I mislim da sam upravo tako razvio svijest pisca jer sam se stavljao u njegove cipele. Pitao sam se zašto je nešto baš tako napisano i počeo sam razmišljati kao pisac. Pitao sam se kakvu knjigu želim čitati i takvu sam i napisao“ – objašnjava.
Ovakav je način razmišljanja rezultirao time da je napisao još dva romana: “Šest osumnjičenika” (“Six Suspects”), prema kojemu je snimljena televizijska serija, te “Slučajni pripravnik” (“The Accidental Apprentice”). Dobitnik je počasnoga doktorat književnosti i filozofije Sveučilišta u JAR-u.
Dodao je i nekoliko savjeta za sve buduće pisce:
„Pitajte se dva pitanja: Imate li priču koju samo vi možete napisati i Možete li napisati takvu priču?“.
Kako kaže, njegova tajna uspjeha jest u tome jer je pisao iz ljubavi. Nije se trebao brinuti o ničem drugom jer mu je pisanje bio hobi. Prvu knjigu „Q&A“ napisao je za svega par mjeseci.
Koja je jedna pozitivna stvar i jedan izazov koji Vam se dogodio nakon što je knjiga objavljena – bilo je moje pitanje.
„Dobra stvar je to što se prema knjizi snimao film koji je donio mnogo toga pozitivnog i cijelu priču podigao na jedan drugi level. Loša stvar je nedostatak privatnosti i sve mi je to bilo malo previše. Iscrpljivali su me odlasci na premijere i festivale. Dobra stvar kod toga kad si pisac jest činjenica da si u centru pažnje kratko. Filmske zvijezde prepoznaju na ulici i anonimnost za njih kao pojam više ne postoji. I još jedna važna stvar: ja se nisam promijenio, ali se percepcija ljudi o meni promijenila. Film je postao brend, a mene su povezivali s tim bendom.“ – objasnio je.
Radnja romana „Pitanja i odgovori“ malo je prilagođena za film „Milijunaš s ulice“, ali važni detalji su isti: priča prati mladića Rama Mohammada Thomasa, mladoga konobara koji se rodio u neimaštini, i njegovim usponom do slave i bogatstva. Nakon što sudjelovanjem u televizijskome kvizu osvoji milijardu rupija, producenti ga pretuku i optuže da je varao, zbog čega Ram završi u zatvoru, te tijekom ispitivanja objašnjava kako je znao sve odgovore.
Pitanje koje se svakako provlači kroz knjigu, a i koje sam postavila Vikasu glasi: koliko je novac važan za sreću?
„Iako je to dosta subjektivna stvar, činjenica jest da novac ne može kupiti sreću. Novac vam može pomoći, ali sreća dolazi iz nekih drugih izvora. Što više novca imate, to ga više želite zaštitit i slično. Indija je uvijek dobar primjer za to i mnogi turisti se začude kad ugledaju nasmijane Indijce. Nemaju krov nad glavom, ali su nasmijani. Zašto je to tako? Jer su optimistični oko toga da će sutra doći i da će biti bolje nego danas. Netko možda govori da mu je život bez veze jer nema 500 dolara na bankovnom računu, a nasmijani Indijac nema niti 5 rupija niti bankovni račun. Biti sretan ili biti tužan je stanje uma i sve su to izbori koje svakog dana donosimo. Iako siromaštvo nije izbor, biramo kako ćemo se osjećati i to je najveća lekcija.“ – motivacijski je odgovorio Vikas.
Još jedna velika misao koju je podijelio s publikom bila je da knjige stimuliraju, a film kolonizira um.
„Dijete ima slobodu zamisliti sebe kao Harryja Pottera, no film mu pokaže da je Daniel Radcliffe Harry Potter. Nakon toga, stara zamisao i slika u glavi toga djeteta ne može se vratiti”, kazao je Swarup koji potiče na čitanje, pisanje i pričanje priča umjesto stvaranja uspomena na društvenim mrežama.
Sve prisutne ostavio je s pitanjem na koje nije dao odgovor:
„Moj mi je djed pričao priče i svoje uspomene. Moj sin će možda svojoj djeci pokazivati slike s Facebooka umjesto prepričavanja događaja. Društvene mreže stvaraju lažan osjećaj sigurnosti i rade to da puno manje pamtimo. Hoćemo li pričati priče u budućnosti? Trenutno je slika nadjačala riječ. Ako je na početku bila riječ, hoće li na kraju biti kamera?“
Objavljeno: 08.11.2023. u 14:05