By Doris Ostreš, 26.4.2022.
Netflixove krimi serije ovih su dana dobile opasnu konkurenciju jer teško da koja fiktivna radnja može nadmašiti sve ono što se trenutno događa u okružnom sudu okruga Fairfax u Virginiji. Glavni akteri ove drame, kojoj se ne nadzire kraj, su poznati glumac Johnny Depp i njegova bivša supruga Amber Heard, a koji 'zabavljaju' javnost iznošenjem svih detalja iz njihovog toksičnog odnosa. Iako je obiteljskopravni postupak još uvijek u tijeku, ovaj slučaj već nosi epitet kao najveći 'celebrity' skandal svih vremena. Odsječeni dio prsta, svakodnevne tučnjave, fekalije na krevetu i gubitak ugleda u javnosti samo je dio klupka koji se tek treba odmotati...
Poskupljenje cijena goriva, još uvijek aktualni rat u Ukrajini i korona virus pali su u sasvim drugi plan od kada je započeo javni sudski postupak između Johnnyja Deppa i Amber Heard. Cijela ova trakavica potaknuta je tužbom Johnnyja Deppa protiv bivše supruge i to za klevetu nakon što je napisala članak za The Washington post u kojem je iznijela sve detalje iz njihovog privatnog života te sebe opisala "javnom osobom koja predstavlja obiteljsko zlostavljanje“. U svom tekstu Amber nije iznosila imena, ali se jasno dalo naslutiti da se radi o njezinom odnosu s tadašnjim suprugom, holivudskim miljenikom koji je preko noći postao zlostavljač žena. Kao što to obično biva, javnosti ne treba puno da se upusti u lov na vještice, pa je tako svoju etiketu zlostavljača zaradio gotovo preko noći, bez da mu se dala prilika da iznese svoju stranu jer zašto bi ona uopće ikoga zanimala kada je u pitanju nasilje nad jednom ženom?
U očima javnosti Amber Heard postala je prava heroina koja otvoreno progovara o obiteljskom nasilju, a ujedno je i vješto gradila sliku snažne žene koja je konačno pronašla dovoljno snage podijeliti svoju priču, kao i otkriti pravo lice mnogima omiljenog glumca. Još jedno razotkrivanje naizgled šarmantnog muškarca koji je privatno obiteljski nasilnik scenarij je koji smo nažalost naviknuli gledati, a zbog čega smo postali društvo koje automatski lijepi etikete zlostavljačima jer nam je sasvim dovoljna činjenica da je u pitanju muškarac, ne ulazeći previše u detalje samog odnosa. U očima tabloida i 'celebrity' scene Johnny Depp postao je "prebijač žena", a nije dugo trebalo da mu leđa okrenu i neki najbliži prijatelji, kolege, kao i klijenti s kojima je surađivao dugi niz godina u brojnim kampanjama. Rekla bih da je Johnny dobio svoju kaznu bez da je uopće i sjeo na optuženičku klupu, a cijelu agoniju je odlučio prekinuti tužbom za klevetu i javim suđenjem u kojem će se čuti i njegova strana priče.
Osim što pravna trakavica Johnnyja Deppa i Amber Heard služi da u nekim segmentima zabavlja javnost, pogotovo kada je iznošenje prljavog veša u pitanju, ona je ujedno ukazala i na jedan sociološki fenomen u kojem uloga žrtve nikako nije predodređena muškarcima. Uopće ideja da jednog muškarca može fizički i psihički maltretirati jedna žena mnogima je posprdna te u društvu ne izaziva suosjećanje i potrebu za zaštitom kao što je to slučaj kada je žrtva žena ili dijete. Baš kao što društvo nameće neke svoje rodne stereotipe, od kojih mi se iskreno kosa diže na glavi dok ih se samo pokušavam dosjetiti, poput onog da nisi žena ako se ne ostvariš kao majka ili da je ženi mjesto u kuhinji, s jednakom nepravdom društvenih očekivanja svakodnevno se suočavaju i muškarci. Samim time što ih se percipira kao snažniji spol govori o tome da emocije i ranjivost nisu nešto što im pripada, iako je riječ o potrebama i reakcijama svakog ljudskog bića. Muškarac da bi bio 'pravi' muškarac mora biti surov i snažan, čak i u situacijama u kojima bi i kamen zaplakao, a što nikako ne ulazi u opis idealne žrtve. Ako muškarac pusti suzu ili pokaže neku sličnu emociju koja može poljuljati njegov imidž snažnog muškarca, kao povratnu reakciju ne dobije suosjećanje i empatiju već pitanje zašto se ne vrati obavezni vojni rok?
O ovoj temi porazgovara sam i s Ivanom Prović, pružateljicom podrške na liniji Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja: “Nasilje u obitelji, neovisno kome se događa, složen je problem koji uključuje mnoge čimbenike koji pridonose razumijevanju žrtava ovog oblika nasilja. Budući da ga promatramo iz perspektive rodno uvjetovanog nasilja, kao onog čije su žrtve češće žene, a počinitelji muškarci, teme koje se obuhvaćaju kroz istraživanja, edukacije ili medije, gotovo u svim slučajevima fokusirani su upravo na problem nasilja nad ženama. Nasilje nad ženama ne samo da se događa češće, već i uključuje opasnije i intenzivnije oblike fizičkog nasilja. Međutim, problematika nasilja u obitelji nad muškarcima opterećenija je predrasudama i posljedično, nereagiranjem i sramom. Jedno od objašnjenja su upravo pripisane stereotipne rodne uloge prisutne u našem društvu, s idejom da su muškarci dominantni i da posjeduju moć i kontrolu, te da su emocionalno hladni i agresivni.“ govori Ivana i dodaje, „S obzirom na takve trendove, uvijek vrijedi istaknuti kako je nasilje u obitelji u bilo kojem obliku i prema oba spola u potpunosti neprihvatljivo. Nitko nije birao biti žrtvom i ne bi trebao trpjeti bilo kakav oblik nasilja. Vrijeme je da prepoznamo da i muškarci mogu biti žrtve obiteljskog nasilja i da mogu dobiti podršku koju zaslužuju.“ – objašnjava Ivana.
Nadalje, ono što je činjenica jest da se nasilje u obitelji može dogoditi svakome, pa tako ne postoji tipična žrtva, tipični počinitelj, kao ni tipični odnosi i situacije u kojima se oni događaju: „Kako muškarac kao žrtva znatno 'odskače' od stereotipnog prikaza žrtve nasilja u obitelji, ponovno se mogu dovoditi u pitanje njegove karakteristike koje su dovele do nasilja i je li uopće bio iskren. 'Tko će mi vjerovati da me žena tuče?' Ustaljena slika rodnih uloga koje društvo pripisuje ženama i muškarcima može štetno djelovati i na doživljaj muškarca kao žrtve kaznenog djela (a osobito nasilja u obitelji od strane žene). Muškarce se inače doživljava kao dominantniji i snažniji spol, ne samo fizički, već i emocionalno. Ranjivost, poniženost i tuga su reakcije koje imaju negativnu konotaciju kada se vežu uz muškarce. Preispitivanje toga da žene kao 'nježniji' spol uopće mogu zlostavljati muškarca čak su ponekad prikazane na komičan način, ismijavajući se muškarcima koji 'dozvoljavaju' da žena vrši nasilje nad njima.“ -govori Ivana.
Glumac je do sada u suđenju, koje je započelo uvodnim riječima 12. travnja i koje će trajati šest tjedana, svjedočio kako nikada nije udario bivšu suprugu i da nije nasilnik. Umjesto toga istaknuo je da je on zapravo žrtva svoje bivše supruge koja je forsirala neprestane svađe, a koje bi nerijetko prerasle u fizičko naselje. Posebno je zanimljiv jedan dio rasprave u kojoj mu odvjetnik postavlja pitanje kako je moguće da jedna žena nanese takve fizičke ozljede, a koja je znatno slabija od njega, na što je glumac odgovorio da se ne bi složio s time, što je zapravo sjajan primjer koliko rodni stereotipi utječu na našu percepciju žrtve i zlostavljača. Kao jedan od najvažnijih detalja Deppove obrane je snimka telefonskog razgovora iz proljeća 2016. godine, u kojoj je Heard rekla i da sav prljavi veš iz njihovog braka izađe u javnost, da njemu nitko neće vjerovati jer je muškarac: „Hajde, reci svijetu da si ti, muškarac, Johnny Depp, žrtva nasilja i prati koliko će ti ljudi vjerovati i stati uz tebe.“
Iako zbog svega što je izneseno ovih dana imam osjećaj da smo zaista s glavnim akterima ove priče dijelili postelju (zbog incidenta s fekalijama, drago mi je da je ovo figurativno rečeno) jer znamo sve detalje što se u njihovoj vezi događalo, činjenica jest da istina nije crna niti bijela, već u ovoj priči poprilično siva. O tome tko je zaista u pravu i tko je u ovoj vezi veći zlostavljač ostaje na sudu da utvrdi, a na nama da se osvijestimo kako i muškarac može biti žrtva, kao i to da ruganje onima koji to jesu dovodi do toga da u toj ulozi ostaju predugo i nažalost, bez ičije podrške: „Muškarcima koji dožive nasilje od strane žene teško je uopće osvijestiti da se radi o nasilju i da su žrtve. Čak i ako to osvijeste, uz to se mogu javiti osjećaj inferiornosti, srama ili krivnje. Dobivajući poruku od okoline da je smiješno da itko misli da muškarac može biti žrtva, kao i 'ruganje' onima koji to jesu, muškarci mogu razviti strah od toga hoće li biti osuđivani od strane onih kojima se obrate za pomoć te hoće li im uopće povjerovati u to da se nasilje događa. Istraživanja pokazuju kako se problem nasilja u obitelji nad muškarcima često banalizira, ne smatra se opasnim ni ozbiljnim i olako se prelazi preko njega.Ono može u potpunosti srušiti sliku osobe o sebi i njeno samopouzdanje, trajno djeluje na osjećaj kontrole i autonomije, kao i bespomoćnosti i usamljenosti. Zbog čestog omalovažavanja i ukazivanja na nedostatke, osobito one koji igraju na 'muževnost' kao što su fizička jačina, financijski i socijalni status, može doći do gubitka samopouzdanja. Kratkoročne i dugoročne psihološke i tjelesne zdravstvene poteškoće, a koje su nastale kao posljedica nasilja koje su doživjeli, ne smijemo olako shvatiti i bitno je raditi na osvještavanju i reagiranju i od strane stručnjaka koji dolaze u kontakt s muškarcima koji su žrtve nasilja u obitelji.“ – objašnjava Ivana.
Činjenica jest da svatko može biti žrtva obiteljskog nasilja, bez obzira na svoj socijalni status, fizički izgled, način na koji se osoba nosi sa svojom traumom i samim nasiljem, kao i spol. Ideja idealne žrtve opasna je koliko i samo nasilje, stoga kao društvo trebamo raditi na tome da zaboravimo na neka naučena i usađena očekivanja koja najčešće nemaju nikakve veze s realnim životom i svijetom oko nas. Trebamo raditi na tome da postanemo društvo koje je spremno pružiti ruku pomoći, razumijevanja i suosjećanja, pa čak i ako tu ruku treba jedan snažan muškarac.
Na liniji Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja možete pronaći podršku za sve žrtve nasilja u obitelji, kao i ako vam je potrebna pravna ili praktična informacija. Telefonska linija 116 006 je besplatna i anonimna te dostupna od 0-24, svakim danom, uključujući vikende, blagdane i praznike!
Objavljeno: 26.04.2022. u 16:42