By Doris Ostreš, 24.9.2022.
Društvene mreže već odavno ne predstavljaju prostor u koji zalazimo kada želimo napraviti maleni odmak od svakodnevice i jednostavno se opustiti, već su postale sastavni dio naše realnosti. Na njima sklapamo prijateljstva, nove ljubavi, razvijamo vlastite vještine i poslove te sve češće postaju dijelom našeg identiteta i to u tolikoj mjeri da se od njih ne možemo odvojiti. Tako osim što su promijenile našu svakodnevicu, jednako tako su promijenile i način na koji doživljavamo svoju okolinu, ali i sami sebe, a što je dovelo do brojnih negativnih trendova s kojima se svatko od nas barem jednom susreo...
Body shaming, body positivity, fake kultura, filteri samo su neki od trendova i pokreta koji zahvaljujući društvenim mrežama diktiraju našim samopouzdanjem i načinom na koji doživljavamo sebe, nerijetko u negativnom kontekstu, a upravo je to tema jednog od brojnih panela na ovogodišnjem Weekend Media Festivalu. Prolaze li na društvenim mrežama bolje filtrirani životi ili se više cijeni autentičnost, kako živjeti udobno u svojoj koži u doba photoshopiranih fotografija i nategnutog pozitivizma, teme su o kojima smo porazgovarali s panelisticama Lucijom Lugomer, Anom Miščević i Idom Prester!
Pojam 'body positivity' u posljednje vrijeme poprilično je uzeo maha u svijetu društvenih mreža. Što za tebe znači taj pojam i osjećaš li se uvijek dobro u svom tijelu?
Lucija Lugomer: 'Body positivity' pokret doživljavam kao inspiraciju za svoje i tuđe dobro. Za zdrav um, duh i smjer u kojem želim ići. Čvrsto vjerujem da savršenstvo ne postoji i da kada bi ga i dosegli da bi nam vrlo brzo dosadio. Naravno da se ne osjećam baš svakoga dana u svojoj koži dobro, ali da mi je to nekakav cilj - je. Ne kažnjavam se kada to nije tako jer smatram da se život općenito sastoji od up-s and down-s balansa.
Ida Prester: Body positivity je fenomenalan koncept i jako mi je drago da se to toliko primilo, pogotovo u mlađim generacijama. Napokon vidim djevojke nemanekenskih proporcija da ponosno nose svoje obline. U doba mog odrastanja trebala si biti ili Cindy Crawford ili hodati u džemperu. Super je ta promjena! Voljela bih da se takvi pomaci dogode i sa ženskim licem. I dalje su bore veliki bauk, nosevi nikad dovoljno maleni, a usnice nikad dovoljno debele. Tijelo se oslobodilo, ali lice je u teškom kavezu uniformiranosti. Tako ja to vidim zasad. Ja sam sa sobom relativno zadovoljna, mislim da živim u prijateljstvu sa svojim tijelom. Imam i ja svojih nesavršenosti i nesigurnosti, tipa nepostojeći struk nakon poroda, zato ga nikad ne pokazujem u topićima. Tu je moja privatna granica! Ali inače se prilično ugodno osjećam u svom tijelu, nastupam u svakakvim kostimima i nek kaže tko šta hoće, ja sam normalna zena, a ne fotomodel.
Ana Miščević: Ja za sebe volim reći da sam realna body pozitivistica (smijeh)! Svjesna sam svojih prednosti, ali i nedostataka. No generalno se osjećam dobro u svome tijelu, a nedostatke koje vidim želim ispraviti, koliko je moguće. Treniram, pazim na prehranu i zalažem se za, prvenstveno, neke zdrave norme u tom pogledu tjelesne ljepote. Danas se često isfurava body positivity u komercijalne svrhe i to ne odobravam. Ali da, mišljenja sam da se moramo voljeti takvim kakvi jesmo, ali i pokušati nadograditi najbolju verziju sebe u svakom pogledu.
Imam dojam da u svijetu društvenih mreža vlada pravilo ako si javna osoba, da automatski svatko ima pravo komentirati tvoj fizički izgled, kao i iživljavati vlastite frustracije. Dobivaš li često hejterske komentare i kako se s istima nosiš?
Lucija Lugomer: Imaš dobar dojam, draga Doris jer javan život je upravo to - javan! Iako, ne mogu reći da su hejterski komentari isključivo dio javnoga života, mislim da ih svi dobivamo kako na društvenim mrežama, tako i u svakodnevnome životu. Upravo zbog toga takve komentare vise uopće ne doživljavam na osobnoj razini. Nekako na sebe u poslu gledam kao na projekt čiji je glas ustvari sagradilo preko 180.000 ljudi i vjerujte mi da je to teško pokolebati. U privatnom ili takoreći 'stvarnom' životu dosegla sam željene ciljeve i općenito sam zadovoljna, stoga znam da mnoge stvari iz svog poslovnog svijeta ne trebam baš uzimati previše k srcu.
Ida Prester: Na mojim mrežama apsolutno ne, tamo su sve fini ljudi, žene uglavnom. Ali ispod članaka na portalima je druga pjesma. Nije mi to nikakva drama, znam tko su ljudi koji pišu takve stvari, pogotovo o ženama (pa i muškarcima) koje ne poznaju i koje im nikad ništa nažao nisu napravile. To su ljudi koji nisu dovoljno maženja i pažnje dobili kao djeca, gladni ljubavi i prihvaćanja. Tragično je to. Samo terapija pomaže, od tog prosipanja otrova im neće biti lakše...
Ana Miščević: Ja nisam toliko izložena hejterskim komentarima, ali iskreno, na komentare se niti ne obazirem previše. Sjećam se, recimo, dok sam još radila na televiziji i bila djelom programa uživo s rukometnog prvenstva. Tada nisam još bila ispeglala svoje ‘r’ i ljudi su se organizirali u Facebook grupu koja je širila izuzetan hejt prema meni, jer eto - ne znam reći r, pa ajmo me razapeti. Isto tako, tu do izražaja dolazi taj moj realan pogled na svijet. Dajem za potpuno pravo da ljude živcira kada voditeljica na televiziji ne zna izgovoriti slovo r. Ja sam svoje r ispravila, no sumnjam da su svi ti hejteri postali manji hejteri. Jer njima je u opisu posla, čini se, uvijek bacati neke hejtove na nekoga.
Sve glasnija su šuškanja oko toga da će Instagram u bliskoj budućnosti zabraniti korištenje filtera koji iskrivljuju u potpunosti fizički izgled. Što misliš o tom potezu i hoće li on donijeti neke pozitivne promjene?
Lucija Lugomer: Svaka promjena koja nas direktno ili indirektno potiče na prihvaćanje nas samih ili drugih oko nas podržavam i čekam otvorenih ruku. Iskreno, nikada nisam baš razumjela činjenicu da na društvenim mrežama izgledaš na određeni način i onda uživo izgledaš na drugi. Možda sam ja luda, ali ne razumijem poantu.
Ida Prester: Nisam sigurna da se to tehnički može izvesti. Odradiš filter u nekoj drugoj aplikaciji i postaviš na Instagram. Ne znam kako se to može kontrolirati, ali čak i ako može, mislim da zabrane nisu rješenje. Rekla bih da se treba krenuti u promjenu trenda s druge strane, na isti način kako se već osnažuje žene u sklopu Body positivityja. Treba nam i Face positivity! Kroz kampanje, medije, akcije...da djevojkama filteri jednostavno prestanu biti kul! Da prirodni izgled bude na cijeni. Gen Z je već smislila BeReal aplikaciju na koju postavljaju slike snimljene bez pripreme i filtera, mislim da je to dobar znak. Autentičnost će na kraju pobijediti, dosadit će ljudima gledati identične face na mrežama.
Ana Miščević: Ja sam vam tip osobe kojoj je neugodno u ime osobe koja se isfilterira do neprepoznatljivosti. Čemu to? Potpuno izmijeniti vlastiti opis nije nešto pozitivno, nego iskrivljena slika stvarnosti, koja te – gle čuda, i tako čeka u svakodnevici kroz duženja s ljudima. Pa ja neke ljude ne bih mogla prepoznati na cesti. Ali opet kažem, nikome ne sudim. Svatko radi što je najbolje za njega. Često znam, kad vidim neke ‘ljepotice’ na Instagramu isprobati čime se to one služe. Pa isprobam filter koji koriste (smijeh)... Dakle, nigdje veze, ne ličim na sebe. I baš zbog toga iste izbjegavam. Iz poslovne perspektive, kao Head od Story, tjednika koji se i dalje zalaže za to da pokažemo neke prirodne i ne filterirane trenutke naših zvijezda, moram ipak naglasiti da se slažem s obradom fotografija. Popeglati ‘fleke’, srediti odbljesak od rasvjete ili ukloniti neku sitnu nepravilnost na licu – alati su koji su, po mom mišljenju, dobrodošli.
S obzirom na to da svi mi stavljamo na Instagram neke lijepe trenutke s kojima se želimo pohvaliti te rijetko tko stavlja svoje privatne probleme i neke velike životne izazove, možemo li uopće govoriti o pojmu autentičnosti na društvenim mrežama jer ipak biramo prikazati javnosti samo određene dijelove života?
Lucija Lugomer: Pa evo i ja pomno biram koliko stavljam na društvene mreže, odnosno znam svoje granice pa se i dalje smatram autentičnom jer i dalje držim do svojim uvjerenja. Ponekad odreagiram na nešto, podijelim losu vijest ili neke svoje stavove s kojima se neće uvijek svi složiti ali također moram biti fer i reći da sam mnogo puta dobila pomoć, pametan savjet ili pohvalu od meni potpunih stranaca. Ponavljam se, ali stvarno vjerujem da je stvar u balansu jer sam nemali broj puta dobila pohvalu što neke informacije držim za sebe. Meni osobno moj posao nije sve na svijetu iako uključuje poveći dio moje svakodnevice, ali time se mi ljudi nekako lakše povezujemo...no, vjerujem da je zdravije neke stvari zadržati za sebe i živjeti tu autentičnost nego je dijeliti bas sa svakim i u konačnici sa svima. Ni privatno nećeš istu vijest podijeliti bas sa svima, zar ne?
Ida Prester: Često o tome razmišljam i na svom osobnom primjeru. Jako mi je krivo kad mi se javljaju ljudi koji idealiziraju moj život. I misle da živim u Peppa pig svijetu s predivnim mužem koji me podržava i slatkom dječicom koja se samo smiju i maze. To je totalno krivo, a opet kad je frka - svađe, tantrumi, ružne situacije.. tad se ne snima! Ne pada ti napamet uzeti telefon, tad se gasi požar. Ljudi gledajući samo naše ‘filtrirane’ živote imaju nerealna očekivanja od vlastitog. I umjesto da ih inspiriraš, postaju nesretni i frustrirani. Upravo sam danas objavila jedan post o roditeljstvu u kojem sam otvoreno opisala svoju svađu sa sinom, uz suze i dilemu kako to riješiti. Mislim da je važno da komuniciramo i tako, svi smo od krvi i mesa, radimo greške, padamo i dižemo se.
Ana Miščević: Rijetki su on koji uspijevaju pomiriti te dvije stvari na svojim društvenim mrežama, a da ne izgledaju fake. I baš zato, isfiltrirali su se i tu oni koji vrijede i oni koji slijepo slijede trendove. Društvene mreže trebale bi i educirati, ne se baviti samo izgledom. Kažem, nekima to itekako dobro ide.
Koji savjet bi dala mladim djevojkama koje možda vode neku svoju borbu oko prihvaćanja vlastitog fizičkog izgleda? Kako prigrliti svoje nesavršenosti?
Lucija Lugomer: Dala bih im savjet da rade na sebi i za sebe. Sve će doći a mnoge stvari će i proći. Samopouzdanje je relativan pojam i na njemu treba raditi iz glave. Kad je u glavi čisto sve oko nas će biti čišće. Gdje nisi zadovoljna sa sobom - potrudi se popraviti, ali u procesu mjene ne diži ruku na sebe jer te tvoje tijelo u tom trenu najviše treba.
Ida Prester: Mislim da je kljuc u radu na sebi van fizičkog izgleda. Interesi, strasti, znanost, sport, knjige, muzika...toliko toga ima što te definira kao osobu. Fizički izgled je samo jedan mali dio tvog identiteta. Trebamo odgajati djevojke u tom duhu. Graditi im osobnost, jer ona daje cjeloživotno samopouzdanje, ljepota brzo prođe. Kad si sigurna u sebe u polju koje te zanima, kad radiš ono sto voliš, okružiš se pozitivnim ljudima...neće te više biti briga jesu li ti grudi prema vladajućem trendu prevelike ili premale. To je samo tvoja stvar.
Ana Miščević: Nitko nije savršen ili svi smo nesavršeni, kako se uzme. Ja sam za onu da osvijestimo percepciju sebe, budemo realni i neprestano ulažemo u sebe, kako fizički tako i mentalno, jer u takvoj kombinaciji doista možemo uživati u svojim nesavršenostima.
Objavljeno: 24.09.2022. u 11:55