Moda u službi nasilja?

Novi editorijal talijanskog Voguea pomiče granice

I dok prašina podignuta oko nedavne naslovnice američkog Voguea, gdje nam Kim i Kanye poručuju  Bog zna što, (valjda da se novcem ipak može kupiti sve?), konačno jenjava, Franca Sozzani, glavna urednica talijanskog Voguea, pobrinula se ponovno staviti taj 'Sveti Gral' mode u srž rasprave.

I dok Wintour 'udara' na upitne taštine, Sozzani, prava pionirka kontroverzi, 'udara' na goruća politička, etička, rasna i sva ona ostala rado zataškavana pitanja. (A bilo je tu stvarno svega. Od tematiziranja pretjeranih plastičnih operacija pa sve do rehabilitacije. Sjetimo se samo mahnito popularnog izdanja iz 2008.,u kojem su pozirali isključivo modeli crne puti, razgrabljenog dok si rekao- keks. Plus-size modeli na samoj naslovnici iz 2011. Sirota Kristen McMenamy, ležeći na stijeni, natopljena uljem, pokušava ukazati na prirodne katastrofe. Nakon toga slijedi malo, blago rečeno, rasne neosjetljivosti u editorijalu nazvanim Hott Mess, koji je u najmanju ruku bio etiketiran kao neukusan, ili pak vrhunac loših odluka, gdje je trend velikih i masivnih okruglih naušnica nazvan Slave earings. Uzmemo li u obzir da je ropstvo jedno od najvećih izopačenosti ljudskih prava u modernoj povijesti, ne ostaje vam ništa drugo nego da se uhvatite za glavu.)

Ovaj put odlučila je gurnuti granice još malo dalje i 'primila' se do sada najtežeg pitanja od svih - nasilja nad ženama. U priči editorijala pod imenom Horror Story, snimano od strane Stevena Meisela za travanjsko izdanje talijanskog Voguea, glavne uloge imaju elegantno našminkana lica modela koja izgledaju lijepo dok ščučureno drhte u kutu, skrivajući se od čovjeka s nožem ili se pak grčevito drže za ogradu stepenica, pritisnute uza zid prekriven krvlju, dosljedno prikazujući scene noćnih mora nalik scenama iz filmova poput Isijavanja ili Američkog psiha. Još jedan odlično odrađeni editorial. Super. Samo ovaj put i instant recept za prozivanje na odgovornost zbog glamuriziranja obiteljskog nasilja i ženske krhkosti. Iako tvrdi da joj namjera nije bila provocirati već uputiti na samu srž problema, malo je teško povjerovati kada iza toga stoji činjenica da oni još uvijek prodaju odjeću.

Natalie Westling, okrvavljena i beživotna na podu u crvenoj Moschino haljini, Melissa Levy podvezicama i Alexander Wang cipelama, s njenim ljubavnikom koji zavaljen u fotelju, zuri u nju dok se s njega cijedi njezina krv. Ok. Koji dio ove scene bi mi trebao podignuti svijest o nasilju u obitelji? Ne znam kako Vama, ali meni je, ruku na srce, zaista teško gledati u tu fotografiju očekujući da će mi poslati ozbiljnu poruku kada u kutu piše: Košulja od šifona, Marc Jacobs. 



I nije ovo neka generalan kritika upućena Sozzani. Odavno je dokazala da je jedan od najnaprednijih urednika u posljednjih trideset godina. Dajući šanse mladim dizajnerima, manevrirajući talijansku modu ka konceptualnom, kreativnom i komercijalnom, pomažući čitateljima da  razumiju modu u širem kulturnom kontekstu i ova mala 'pogreška' to zasigurno neće promijeniti. Samo jednostavno nismo nikada sigurni što misliti kada urednici poput nje pokušavaju umetati društveni komentar u luksuzne modne editorijale. Koliko god se trudili pokazati svoju osjetljivost za kulturološka pitanja, jednostavno se uvijek nameće jedno pitanje, koliko je tu igre kontroverzama u službi jeftinog publiciteta, samo da bi se prodala koja kopija više.

Da li je Vogue u službi kontroverze ili kontroverza u službi Voguea? Koliko god nisam sigurna u prvu tvrdnju, toliko sam sigurna u drugu. Brutalnost nad ženama nikada ne bi trebala biti prikazana kao lijepa, a još manje naći svoje mjesto kao stilizirana modna priča nekog časopisa. Zlostavljanje nije glamurozno i točka.

  

 

Ivana Franka Kolonić

photos: www.vogue.it

 

Objavljeno: 07.04.2014. u 09:41
vrh stranice
p p